srednjoškolci, kojima je beg sa časova poduhvat ravan osvajanju Meseca, pa to proslavljaju verujući da su fudbalski znalci; inventarci, koji celi dan provode u ovim zadimljenim prostorijama, a da niko ne zna da li zapravo žive od klađenja na fudbal, košarku, tenis ili možda golf – ili su u dugovima tolikim da prodaju automobile da bi ih namirili.
Svi oni prate periodična i dnevna izdanja sportskih novina, izučavaju statistiku, tragaju za rupama u onome što nazivaju sportska verovatnoća ili fudbalske zakonitosti. No, ako ih pitate da vam pojasne ta takozvana pravila po kojima se utakmice odigravaju, bićete razočarani – ništa od toga što ćete čuti ne zvuči ni najmanje uverljivo. Pa ipak, za dugogodišnje i uporno loše prognoziranje rezultata mečeva uporno se optužuju neproverljivi spletovi okolnosti, loša sreća, povrede, sunce, kiša i vremenski uslovi, religijske i druge motivacije među klubovima koji potiču iz sredina koje su tradicionalno u sukobu, učešće samih igrača u nameštanju mečeva…
Jedan drugi zakon uopšte se ne pominje. To je zakon verovatnoće. Uzmimo neka njegova pravila. Na primer, novčić bačen beskonačan broj puta u 50% slučajeva pašće na zemlju kao glava, a isto toliko i kao pismo. To znači da je verovatnoća da ćete pogoditi tačan ishod događaja: 50%. U fudbalu se možete kladiti na tačan rezultat: pobeda domaćeg tima – 1, pobeda gostiju – 2, ili nerešeno – x. Što znači da je verovatnoća da ćete pogoditi rezultat jedne utakmice: 1/3 = 0.33%. Ako na tiket stavite četiri utakmice, verovatnoća je: 1/3*3*3*3 = 1/81 = 0.012. Malo? Tako je.
A popularna igra poluveme-kraj? Tzv – prelazi? Igrajući prelaze, možete očekivati čak devet načina da se završi jedna utakmica: 1-1, 1-x, 1-2, x-1, x-x, x-2, 2-1, 2-x, 2-2. Verovatnoća pogotka: 1/9 = 0.111. A četiri takve utakmice na jednom tiketu: 1/9*9*9*9 = 1/6561 = 1.5241579027587258039932937052279e-4. Što će reći: bačene pare.
Verovatnoća da dobijete na lotou je: 1/15 000 000. Opet nikakva. Ali barem znate zašto je tako mala.
Izvor: afirmator.org