Ako pogledaš kako Džordan Lojd igra ove sezone za Efes, odmah vidiš da to više nije onaj divlji skorer iz Zvezde ili Zenita koji uzima po petnaest teških šuteva na utakmici i sam rešava sve. Sa 33 godine ušao je u neku zreliju, mnogo mirniju fazu karijere. U Istanbulu je prihvatio ulogu igrača sistema, provodi na parketu dvadesetak minuta po meču i bukvalno služi da drži balans u spoljnoj liniji. Nema tu više bespotrebnog srljanja ni forsiranja preko ruke – ako ima otvoren šut, uzeće ga, ako nema, lopta ide dalje.
Njegova igra se danas mnogo više vrti oko kretanja bez lopte i čekanja da mu Larkin ili neko od kreatora napravi višak. I dalje on ima taj svoj prvi korak da probije do koša kad se odbrana raširi, ali se vidi da mnogo više bira situacije i pazi na procente. U Efesu je postao onaj zahvalni bek koji ulazi da donese čvrstinu, pokupi neki skok iz drugog plana i odigra ozbiljnu odbranu na najboljem protivničkom beku. Zbog toga mu brojke i šetaju od kola do kola. Ako ga krene šut, kao nedavno protiv Virtusa kad je sasuo šest trojki, lagano će zatrpati koš za petnaest minuta. Ako ga ne krene, neće silovati da bi nabio statistiku, nego će odraditi rudarski deo posla i pustiti druge da igraju.
Ako baciš pogled na roster Efesa ove sezone, odmah ti je jasno zašto Lojd više nema onu slobodu da uzme petnaest šuteva po meču. Na bekovskim pozicijama je trenutno ozbiljna gužva. Iako nema povređenog Majka Džejmsa i Kordinijea, tu su Kameron Pejn, Metju Strazel i Pi-Džej Doužer, a svi oni vole loptu i traže svoje šuteve. Strazel je recimo protiv Dubaija pre par dana ubacio 20 poena i igra sa ogromnim samopouzdanjem, dok Pejn stalno vuce ritam. Uz to, pošto je Bruno Fernando van stroja, Pablo Laso često spušta petorku i igra sa Šarićem i Osmanom pod košem, što znači da se lopta na spoljnim pozicijama deli na mnogo više ravnih časti nego što je Lojd navikao ranije u karijeri.
Još nema komentara.
Prijavi se da bi komentarisao.